O dokumentu: U govoru na glavnoj skupštini Matice hrvatske, njezin predsjednik Ivan Kukuljević Sakcinski govori o ulozi kulturnih društava u zapadnoeuropskim zemljama u širenju kulture i prosvjete među narodom. Po uzoru na njih djeluje i Matica hrvatska. Kukuljević ističe ulogu Matice hrvatske u širenju hrvatske književnosti u svim krajevima gdje živi hrvatski narod.
Gdje se čuva izvornik: HR-HDA-1567 Matica hrvatska, kut. 39, Zapisnici sjednica Glavne skupštine i Zajedničkog odbora MH 1877-1889, Glavna skupština „Matice hrvatske“, držana dne 4. travnja 1880. pod predsjedničtvom družtv. predsjednika presv. gosp. Ivana Kukuljevića
Autor: Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.), političar, književnik, povjesničar, predsjednik Matice hrvatske
Datum nastanka: 4. travnja 1880.
Ilustracija: Stjepan Kovačević, Ivan Kukuljević Sakcinski, u: Milan Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća. Sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa, Zagreb, 1898.-1900.
Ključne riječi: Ivan Kukuljević Sakcinski; uloga kulturnih društava u zapadnoeuropskim zemljama u prosvjećivanju naroda; uloga Matice hrvatske u širenju prosvjete i hrvatske književnosti
Iz dokumenta:
„Sjedinjujući duševne sile svojih članova mogu društva stvarati kadikad čudesa, ter snažno djelovati na elemente i izvan svoga kruga, šireći svuda kuda uplivom svojim dopiru, nazore svoje, svrhu svoju. Uprav s toga nema u životu kulturnih naroda uznositijih pojava nego što su ona društva koja imadu uzvišenu svrhu širiti po narodu naobraženje i prosvjetu.
Znamo da jur u davnoj starini bijahu poznata kod njekih kulturnih naroda takova društva, ali tekar u naše doba razgraniše se podobna društva prosvjetna, osobito na Zapadu u ogromnoj množini. Nu nikada ne smijemo zaboraviti da ovakova društva mogu uspješno napredovati samo u slobodnih državah, ili kod naroda koji se upravljaju sami. To nas uči ponajbolje pogledom na srodne nam narode slavenske bivša država turska, a Ugarska još danas. A i u nas Hrvata imamo primjer da je u staro doba jedini slobodan Dubrovnik jur u šestnaestom vijeku imao svoje književne družine, dočim je u Dalmaciji pod tuđom mletačkom vladom još početkom osamnaestoga vijeka zabadava trudio se rodoljubivi spljetski vlastelin Ivan Petar Marki da ustroji u Spljetu trajno hrvatsko književno društvo, kojemu bijaše njeko vrijeme i predsjednikom. (…)
»Matica« naša hrvatska, ako se i ne može ponositi, da je duboko vrelo znanosti, odkuda mogu crpiti znanje i umjenje svi slojevi naroda, može ipak njekim pravom ustvrditi da je skromnim i čednim svojim djelovanjem duševno prevalila preko bedema turskih i talijanskih, koji su donekle jednorodnu braću našu u Bosni, Dalmaciji i Istri dijelili od nas, te da je prodrla do najzabitnijih kutićah zemlje naroda hrvatskoga, šireći svuda iskrenu ljubav prama knjizi hrvatskoj.
Sve to mogaše počiniti naše društvo, kako rekoh, silnom snagom sloge i sporazumka, odbivši od sebe svaku sebičnost, strast ili naduto hvalisanje, te se tako u nas i opet obistinilo, koliko valja svakomu društvu: jedna glava, jedno srdce! (…)