Dr. Ignjat Brlić, „Naš izborni red“, Domobran, br. 25., 31. 1. 1865., str. 1-3.

Izvor: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Portal Stare hrvatske novine

Ilustracija: Naslovna stranica lista Domobran, br. 25. iz 1865. godine u kojem je objavljen članak

Ključne riječi: izborni red za Hrvatski sabor, izborni red u drugim ustavnim državama, pravo glasa velikaša

 

„ (…) Ako razmotrimo izborne redove ostalih ustavnih državah i njih s našim sravnimo, uvjerit ćemo se, da je množina našega zastupstva prama veličini pučanstva i njegova porazdieljenja prema mjerilu pučanstva pogledom na ustavna zastupstva inih državah vrlo nerazmjerna; radi primjera navest ću Belgiju, na koju se mi i svi europejski liberalci radi uzorno uredjene ustavne države najradije osvrćemo. Belgija kao što je poznato, ima oko tri milijuna i pô pučanstva sa vrlo znatnom raznovrstnom intelligencijom, pa ipak zastupnički dom belgijskoga sabora neima više od 102 poklisara; al ako k tomu još i pribrojimo senatorski dom sa 51 članom, koje takodjer narod bira, to se u Belgiji na pučanstvo od tri pô miliuna ukazuje cielokupni broj zastupnikah skoro u istoj množini, kao kod nas pri pučanstvu samoga provincijala, koje jedva broj od 900 000 dušah da domašuje; razmierje je dak[l]e po mjerilu pučanstva od prilike ovo, da u Belgiji na 30 do 40 hiljadah stanovnikah jedan zastupnik biran bude, dočim kod nas na svakih 6 do 7 hiljadah dušah jedan poklisar dolazi, daklem u polu mjerila manje nego i u istoj danskoj kraljevini, koja na 15.000 žiteljah jednoga zastupnika u volksthing šalje i koja je radi toga na glasu, da joj je zastupničtvo vrlo obsežno. U ostalom ta je nužda umaljenja našega zastupstva toliko put izražena i tako jasna i obća, da će se jedva tkogod naći, tko bi o potrebi iste posumnjao; a i posljednji je sabor barem u odboru u tu svrhu sastavljenom isto mnienje prisvojio, obalivši broj čitavoga zastupstva na 95 zastupnikah.

Kad se dakle priznade, da je broj zastupstva na našem saboru prema pravoj potreboći prevelik i da bi ga valjalo na pravedno razi mjerje prema broju i intelligenciji pučanstva smaliti, onda postaje pitanje, kako bi se ta ciel najkoristnije postići mogla? Pri toj razpravi mislim da o povredi kakovih stečenih pravah razgovora biti nemože, jer su s izbornimi redovi od god. 1848. i 1861. pojedinim staležem, korporacijam i gradovom odnosna prava zastupstva izrično samo za te posebne slučajeve podieljena i zato snagu svoju izgubila u isti par, kad je zakonita kriepost istih naredabah prepala. Što se tiče ponajpre zastupstva velikaškoga na našem saboru, to sam uvjeren, da je izborni red od god. 1848. i 1861. dozvolivši svim punoljetnim velikašem pravo mjesta i glasa u saboru, daleko premašio svrhu, koja se po duhu vremena i po koristi ciele domovine zastupanjem velikašah postići ima.

Neima sumnje, da ta ustanova našega izbornoga reda svoj koren još iz sriednjega vieka povlači, da u feudalnom sustavu svoj izvor ima i da je bez razloga prenešena u svojoj cielosti u jedan upravni sustav, u kom nadalje bez uvrede zahtieva vremena i bez okrnjenja prava drugih staležah obstojati nemože; pogledali danas ma u koju ustavnu državu, nigdje nećemo naći, da jedan stalež, ma i najotmeniji i najzaslužniji po domovinu bio, pravo ima svom svojom snagom tako rekuć u podpunoj cielosti svojoj svojih odraslih članovah pri zemaljskom zastupstvu učestvovati, kao što je to slučaj u nas sve do sada bio s našim velikaškim staležom; ovako pravo jednoga staleža vriedja pravo svih ostalih staležah; nepravedno je u svom obstanku radi neravnopravnosti, koju u pravnoj državi prouzrokuje; što su ostali staleži samo u razmjerju zastupani, a osim toga još, jer je takav u svojoj cielosti prisutni stalež kadkad po okolnostih kadar interese ne samo pojedinih inih staležah, nego i cieloga inoga zemaljskoga zastupstva osujetiti. Pravom se dakle može zahtievati, da se takova zastarjela, duhu vremena neodgovarajuća i drugim pravam i interesom prieteća povlastična ustanova već za predstojeći sabor pravedno i shodno izmieni t. j. dojakošnja povlastica velikaškoga staleža, glasom koje su svi punoljetni velikaši vlastni pri zemaljskom zastupstvu pravninim sliedstvi prisustvovati, ograniči. (…)“